Piše: Una Mastrović, Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka
Školske uniforme neizostavan su dio školskoga života u državama diljem svijeta, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Australije, Novog Zelanda i Južne Afrike. Ipak, Hrvatska se ne nalazi na tom popisu. U Lijepoj Našoj nekolicina škola uvela je školske uniforme, no one nisu obavezne na državnoj razini. Veliki broj učenika i roditelja snažno se protivi ideji uvođenja školskih uniformi smatrajući da one sputavaju individualnost, kreativnost i slobodu izražavanja učenika. Razumijem otkuda dolazi njihovo mišljenje, no ja ovo gledam na (malo) drugačiji način.
Prije nego što započnem, molim vas da ne pomislite kako je ovaj tekst pisao neki profesor na pragu mirovine sa zastarjelim stavovima, kojemu mrak padne na oči kada ugleda djecu kako eksperimentiraju s različitim stilovima odijevanja. Uvjeravam vas da sam srednjoškolka i da, kao i svi vi, volim nositi odjeću koju sam sama izabrala i “furati” svoj kol’ko-tol’ko jedinstveni stil. Ipak, imam dobar niz razloga zbog kojih smatram da su školske uniforme odlična ideja.
Za početak, jasno je da bi uvođenje uniformi umanjilo klasne razlike. Djeca iz imućnijih obitelji ne bi se mogla praviti važna skupom, markiranom odjećom i time narušavati samopouzdanje onih čije im obitelji to ne mogu priuštiti. Mnogima od nas takav pogled na svijet potpuno je nezamisliv, ali nažalost postoje pojedinci koji doista vjeruju da ono što nosimo određuje našu vrijednost. Takve stavove onda prenose na svoju djecu koja kao spužvice “upijaju” svaki njihov komentar na račun nečijeg izgleda te ubrzo i sami počinju dobacivati slične komentare svojim vršnjacima. Zato je od iznimne važnosti djeci pokazati da je vanjski izgled u potpunosti nebitan i naučiti ih da prava vrijednost dolazi iznutra.
Također, uniforme su znak jedinstva i ravnopravnosti. Bez obzira na spol, rasu, vjeru, nacionalnost, socioekonomski status ili bilo koju drugu karakteristiku – u školi su svi jednaki. Nisu svi isti. Svi su različiti. U tome i jest ljepota. Ali svi su jednaki. Jednaki po obavezama, pravima i slobodi. Po mojemu mišljenju, u svijetu punom nejednakosti i diskriminacije, umirujuće je znati da barem u školi ne moramo brinuti o takvim problemima.
E sad, mnogi će se složiti da su ovo valjani razlozi za uvođenje školskih uniformi, no i dalje će tvrditi kako one onemogućuju učenicima da se izraze kako bi htjeli i time istaknu u masi. Međutim, ja mislim da je upravo suprotno. Kada bismo svi bili jednako odjeveni, tada bismo se mogli istaknuti svojom osobnošću, temperamentom, interesima, smislom za humor ili nekim malim žarom koji svatko od nas krije u sebi, odnosno, mogli bismo se istaknuti svim onim stvarima koje su mnogo bitnije od vanjskog izgleda.
Osim toga, primijetila sam kako se uz različite načine odijevanja vezuju određeni stereotipi te kako neki od mojih vršnjaka na prvi pogled zaključuju s kim se žele, a s kim ne žele družiti. Neopisivo me ljuti takav pogled na ljude i frustrira činjenica da će netko možda propustiti priliku za sjajno prijateljstvo (ili nešto više od toga) zbog predrasuda koje je stvorio isključivo na temelju vanjskog izgleda osobe. S uniformama, potaknuli bismo učenike da se zaista potrude upoznati jedni druge, što će im zasigurno ostati kao dobra navika kasnije u životu. A kada malo bolje promislim, i profesorima bi dobro došla takva lekcija. Sigurna sam da i u zbornici ima onih koji osuđuju svoje kolege, isto kao što to čine učenici na hodniku. Ne bi škodilo i njih malo podsjetiti da su i profesorica koja kupuje nove čizme svaki put kad joj sjedne plaća, i ona koja nosi iste tenisice više godina zaredom, i staromodni profesor koji se ne skida iz odijela s kravatom, i “kul” profesorica s otkačenim stilom – u kolektivu jednako važni te da nas svatko od njih može ponešto naučiti.
Za kraj, nadam se da sam vam barem donekle uspjela dočarati svoju viziju i upoznati vas s dobrim stranama školskih uniformi. Vjerujem da bi nas podsjetile da smo svi različiti i da je svatko od nas poseban na svoj način, čak i kada smo odjeveni potpuno isto. Istina je da bi nam oduzele slobodu izražavanja odjećom, ali zauzvrat bi nam pružile jednu puno važniju slobodu koje često nismo ni svjesni – slobodu izražavanja duhom.
