Piše: Una Mastrović, Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka
Kako definiramo stres?
Stres ima višestruka značenja. U svakodnevnom govoru najčešće ga povezujemo s negativnim emocionalnim stanjem, osjećajem pritiska, nervoze ili negativnih poticaja koje dobivamo izvana. Međutim, u psihologiji jasno razlikujemo pojmove stresora i stresa. Stresor je podražaj ili poticaj koji najčešće dolazi iz okoline, ali može doći i iz nas samih te izaziva stresnu reakciju. Stres je ono što osjećamo kao reakciju na te stresne podražaje. U psihologiji, stres se definira kao prirodna reakcija organizma na izazovne situacije, prijetnje ili pritisak te stanje narušene psihološke, fiziološke ili socijalne ravnoteže. Ono se javlja upravo zbog nekog stresora koji smo doživjeli i rezultira različitim reakcijama na području tijela, odnosno biokemijskih reakcija, promjenama na ponašajnoj te psihološkoj, točnije emocionalnoj ili spoznajnoj razini. Te promjene događaju se da bismo se uspjeli suočiti s tim zahtjevima okoline kada osjećamo da je situacija za nas prijeteća ili od nas traži ulaganje dodatnih napora kako bi udovoljili zahtjevima koji se pred nas postavljaju.
Zbog čega osjećamo stres?
Ti poticaji koji dolaze izvana ili iznutra, odnosno stresori, ono su što u nama izaziva stresnu reakciju. Međutim, važno je istaknuti da ne mora svaka situacija kod svih osoba izazvati jednaku razinu stresa niti potaknuti jednake reakcije. To nam govori da je izrazito važno i to kako mi percipiramo, odnosno procjenjujemo i doživljavamo tu situaciju. Jedan dio razloga zbog kojih se javlja stres je način na koji procjenjujemo je li situacija za nas izazovna, predstavlja li nam ona prijetnju, ugrožava li nas ili nekog u našoj okolini, prijeti li našoj dobrobiti ili našem identitetu. Također je važno procjenjivanje naših resursa. Ako procijenimo da se nalazimo u situaciji koja je za nas jako izazovna i strašna te da nemamo dovoljno resursa za suočavanje s njom, vjerojatnije je da će se javiti stres nego kod nekoga tko procijeni da je situacija možda izazovna za njega, ali ima dovoljno resursa da se s njom suoči.
Postoje li različite vrste stresa?
Da, razlikujemo negativan (distres) i pozitivan (eustres) stres. Negativan stres je ono što najčešće podrazumijevamo pod pojmom stresa. To je kombinacija fizioloških promjena i negativnih emocija koje se javljaju kada se suočimo s nekom za nas prijetećom situacijom. To su situacije koje za nas predstavljaju štetu ili ugrožavaju našu dobrobit. Pritom, intenzivan i dugotrajan stres može voditi negativnim posljedicama, primjerice po naše zdravlje. Pozitivan stres može biti koristan za nas. Njega mogu izazvati izazovne i pozitivne životne situacije koje zahtijevaju prilagodbu, kao što su završetak školovanja i početak faksa. To je promjena kojoj ćemo se svakako morati prilagoditi, ali ukoliko u toj situaciji uložimo resurse uspješno ćemo se suočiti s njom. Za sve stresne reakcije karakteristične su promjene u tijelu, primjerice povišenje krvnog tlaka, ubrzan rad srca i promjene u disanju. Njihova funkcija je da odgovorimo na zahtjeve situacije i riješimo ju. Nakon toga očekujemo da se tijelo opusti i vrati u prvobitno stanje. Osim toga, razlikujemo stres prema trajanju i intenzitetu. Kada govorimo o trajanju, često čujemo da smo izloženi kroničnom ili akutnom stresu. Akutni stres je reakcija na iznenadne događaje i obično u nama izaziva nagle reakcije. Nakon što se suočimo s tom situacijom, reakcije se brzo smiruju. Međutim, kada smo izloženi kroničnom stresu, stresorima smo izloženi dugotrajno. Primjer toga je život u siromaštvu. Tada se javljaju brige za budućnost, nesigurnost oko posla, financijske brige i brige oko stanovanja, što predstavlja kronično izlaganje stresu, odnosno ponovljeno izlaganje stresu i stalne stresne reakcije. Prema intenzitetu, razlikujemo manje, svakodnevne stresore, poput gužve u prometu, obaveza na poslu, pritiska u školi, čestih ispita te potrebe za balansiranjem različitih zadataka, primjerice školskih i privatnih obaveza. Ti stresori obično ne ostavljaju veće posljedice, no ako se akumuliraju, odnosno ako ih ima puno i ako ih često doživljavamo, mogu imati efekt na naše zdravlje i dovesti do psihičkog distresa. Zatim postoje veliki životni događaji, to su promjene koje se javljaju nešto rijeđe i obično imaju veći intenzitet, odnosno veći efekt na nas. To su primjerice gubitak bliske osobe ili razvod roditelja, a od pozitivnih životnih događaja završetak školovanja ili preseljenje, koji, iako su pozitivni, predstavljaju velike promjene koje mogu potaknuti stres. Na kraju, imamo traumatska događanja, to su najintenzivnija stresna događanja koja izazivaju najviše posljedica jer obično nadilaze naše sposobnosti suočavanja.
Koji su najčešći uzroci stresa kod različitih dobnih skupina?
Postoje stresori koji se mogu javiti bez obzira na životnu dob, međutim kod različitih dobnih skupina javljaju se neki specifični stresori i različiti načini suočavanja sa stresom, zbog toga što se oni nalaze u različitim razvojnim fazama. Istraživanja pokazuju da su kod djece i adolescenata izvori stresa i osjećaj pritiska najčešće vezani uz školske obaveze. To su primjerice strah od ispita, strah od neuspjeha, veliki broj obaveza koje moraju izbalansirati, organizacija vremena i slično. Osim toga, može se javiti strah od razočaranja roditelja, pritisci vezani za sam odabir škole i kasnije odabir fakulteta te različite brige vezane za vlastitu budućnost. Neka istraživanja pokazuju da jedan od tri adolescenta doživljava visoke razine anksioznosti ili stresa, preko 50% njih strahuje od ispitnih situacija i ocjena, a trećina njih doživljava napetost već prilikom pripreme za ispit (Pascoe [a.a.1] i sur., 2020). To je specifičan tip stresa koji se javlja iz same anticipacije, odnosno očekivanja da ćemo se naći u nekoj budućoj stresnoj situaciji. Osim školskih zahtjeva, česti su izvor stresa konflikti i sukobi u međuljudskim odnosima. Kod mladih su to često vršnjački odnosi pa tako konflikti u prijateljskim odnosima ili bullying, odnosno neki oblik zlostavljanja ili nasilja, često budu veliki stresori. Bitno je spomenuti i konflikte u obitelji, posebice razvod roditelja koji može biti velika životna promjena i izazvati veći stres. Kod starijih osoba, samom promjenom uloga i dobivanjem novih zadataka javljaju se novi stresori. U odrasloj dobi češće doživljavamo ove svakodnevne stresore koji su vezani za promet, obaveze na poslu i vremenski pritisak da ih odradimo u zadanom roku. Stres se javlja i zbog balansiranja različitih uloga. Primjerice, u odrasloj se dobi možemo pronaći u ulozi roditelja pa onda moramo balansirati obiteljske i radne obaveze te se mogu javiti konflikti s partnerom ili djecom. Neka davna istraživanja pokazala su da su zaposlene žene koje su pritom stavljale veliki naglasak na važnost roditeljske uloge doživljavale pojačan stres povezan s roditeljskom ulogom (Simon, 1992). Razlog tome bila je upravo ta potreba za balansiranjem obje uloge, koja je kod njih često izazivala neugodne emocije i osjećaj da jednu od uloga ne ispunjavaju dovoljno dobro. Ostale stresne situacije u odrasloj dobi uključuju razvod braka, dobivanje prvoga djeteta, preseljenje u drugi grad, dobivanje posla te odlaske na razgovore za posao. Česti izvori stresa su i briga oko stambenog pitanja i financija te briga i skrb za obitelj. Kod osoba starije životne dobi, među najčešćim stresorima ističu se kronične bolesti. One često dovode do trajnih problema sa zdravljem i ograničene sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti koje nam ranije nisu predstavljale problem. Veliki broj starijih osoba ovisi o podršci druge osobe što također može biti izvor nelagode i stresa. Među najvećim izvorima stresa je i gubitak bliskih osoba koji u starijoj dobi postaje sve češći. Osim toga, stariji su ljudi češće usamljeni i socijalno izolirani pa se kao posljedica toga također javlja stres.
Koje su skupine najizloženije stresu i zašto?
Generalno možemo reći da su stresu najizloženije one skupine koje doživljavaju više različitih stresora, odnosno više stresora u više različitih domena u životu i one osobe koje imaju manje resurse za suočavanje s tim stresom. To mogu biti osobe nižeg socioekonomskog statusa ili nezaposlene osobe, koje imaju osjećaj manjka kontrole nad vlastitim životom te često doživljavaju brige vezane za stambeno pitanje, financijsku sigurnost, zaposlenje, vlastitu budućnost, kao i budućnost svoje obitelji. Kod zaposlenih skupina, najčešće se ističu zdravstveni djelatnici, budući da su oni često uključeni u hitne situacije koje zahtijevaju visoku prilagodbu te su jako emocionalno opterećeni, odnosno potrebni su im dodatni resursi za suočavanje sa situacijama na poslu. Jedna od rizičnih skupina su i kronični bolesnici, upravo zbog toga što mogu učestalo doživljavati bol i ostale dugotrajne zdravstvene tegobe što često zahtijeva brojne prilagodbe u svakodnevnom životu. Dodatne rizične skupine su njegovatelji, koji brinu o starijim i oboljelim osobama, kao i osobe koje pripadaju manjinskim skupinama pa su zbog toga često izložene diskriminaciji i stigmatizaciji. Ona se može temeljiti na seksualnoj orijentaciji, rasi, etničkoj pripadnosti ili tjelesnoj težini. Te osobe pored svakodnevnih stresora koje svi doživljavamo, doživljavaju i dodatne stresore povezane s pripadnošću određenoj društvenoj skupini pa su tako istovremeno izloženi različitim izvorima stresa. Važno je spomenuti i nove roditelje, te adolescente i studente koji su izloženi povišenim razinama stresa zbog različitih promjena i pritisaka unutar obrazovnog sustava. Ukratko, stresu su često izložene skupine koje doživljavaju veći broj stresora ili se suočavaju s nekontrolabilnim i nepredvidivim stresorima, osobito kada pritom imaju ograničene osobne i socijalne resurse za suočavanje.
Kako stres utječe na svakodnevni život?
Stres utječe na brojne domene našeg svakodnevnog funkcioniranja. Kada se suočimo sa stresnom situacijom možemo vidjeti neke kratkoročne, odnosno trenutne efekte tog stresa, kao što su promjene na tjelesnom planu i emocijama. Tada stres može imati pozitivne učinke, odnosno može nam pomoći da se bolje fokusiramo i riješimo situaciju. Primjer toga je ispitna situacija. Ako nam je ona bitna te u nama potakne stres, on ne mora nužno biti negativan. Kada je razina stresa optimalna, može nam pomoći da se bolje koncentriramo, učimo i pripremimo za situaciju ispitivanja te na kraju postignemo bolji ishod na ispitu. Međutim, ako smo izloženi kroničnom ili pretjeranom stresu, on može imati negativne efekte na nas i naše zdravlje. Očituje se i u našem socijalnom funkcioniranju, postajemo više razdražljivi i češće se izoliramo od drugih osoba. To se onda odražava i na naše socijalne odnose s drugima pa češće ulazimo u konflikte. Također, stres se može odraziti na nečiju učinkovitost. U školi možemo primijetiti da netko više zaboravlja svoje obaveze ili ima nešto lošije ocjene, a na radnom mjestu smanjeni radni učinak može biti pokazatelj da je osoba dugotrajno bila izložena stresu. Stres se može odraziti na različite domene kao što su tjelesno i mentalno zdravlje te socijalni i profesionalni kontekst.
Do koje granice je stres bezopasan?
Stres je svakodnevna i normalna reakcija na promjene ili zahtjevne situacije. Može biti koristan te njegovi ishodi ne moraju nužno biti štetni, posebice ako se tijelo vraća u svoje prvobitno stanje, odnosno organizam se može opustiti i oporaviti. Međutim, često se događa da smo unatoč tome što je neki stresni događaj završio i dalje pod njegovim psihološkim utjecajem, razmišljamo o njemu, osjetljivi smo na neke situacije i javljaju se reakcije u organizmu. Kada smo izloženi takvom dugotrajnom i intenzivnom stresu, javlja se stalna aktivacija sustava u tijelu koji su uključeni u stresnu reakciju, koja kumulativno „troši“ organizam i možemo doživljavati negativne fiziološke i psihološke posljedice. Međutim, sama reakcija obično povećava našu budnost i koncentraciju, usmjerava energiju te nam pomaže da riješimo situaciju, dakle umjeren, kratkotrajan stres, praćen oporavkom ima korisnu ulogu.
Kako se lakše nositi sa stresom?
Jedan dio lakšeg savladavanja stresa čine svakodnevne aktivnosti i zdravije životne navike koje nam pomažu da se lakše suočimo i nosimo s novim stresorima i izazovima. To uključuje kvalitetan san, zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost te dobro balansiranje i planiranje obaveza koje nam omogućuje da imamo vremena za odmor, uživanje u nekim aktivnostima i druženje s drugim ljudima. Druženje s drugim ljudima je vrlo važno jer nam pomaže u stvaranju socijalne podrške koja je ključna pri suočavanju sa stresom. Međutim, u psihologiji se također često fokusiramo na određene strategije suočavanja. To su sve tehnike i načini koje možemo koristiti da bismo upravljali ili smanjili efekte stresa. Postoje strategije koje su usmjerene na problem i njih koristimo kada možemo promijeniti situaciju koja uzrokuje stres. Tada se trudimo pronaći rješenje situacije, isplanirati sljedeće korake i ukloniti izvor stresa. Osim toga, koristimo strategije koje su usmjerene na emocije, odnosno na naš doživljaj te situacije. Možemo raditi na regulaciji i kontroli svojih emocija te pokušati umiriti ili relaksirati svoje tijelo. Također se možemo fokusirati na promjenu našeg načina razmišljanja. Na primjer, neku situaciju možemo vidjeti kao izazov, nešto s čim se možemo suočiti, uložiti potrebne resurse i na kraju je nadvladati, umjesto da je doživimo kao prijetnju ili ugrožavajuću situaciju. Pritom nam mogu pomoći različite vrste relaksacija. Neki primjeri su progresivna mišićna relaksacija, gdje se trudimo opuštati napete mišiće te tehnike vizualizacije i dubokog disanja koje mogu umiriti tjelesne simptome i reakciju stresa. Mindfulness, odnosno usredotočena svjesnost, o kojoj se sad sve više govori, također se pokazuje korisnom. To su sve različite tehnike koje nam pomažu da umirimo svoje tijelo i fokusiramo se na trenutne doživljaje, misli i osjećaje bez da ih prosuđujemo. U području psihologije zanimljiva je kognitivno-bihevioralna terapija. To je skup tehnika koje nam pomažu prepoznati i promijeniti negativan način razmišljanja koji se nalazi u pozadini naših emocija i ponašanja. Zaključno bih rekla da postoje brojni načini lakšeg suočavanja sa stresom, međutim ne postoji jedno univerzalno rješenje. Istraživanja pokazuju da je dobro kombinirati različite tehnike te uzeti u obzir kontekst u kojemu se osoba nalazi i njene karakteristike kako bismo pronašli rješenje koje joj najbolje odgovara. Bitno je naglasiti da postoje tehnike i načini kojima si sami možemo pomoći. Ipak, važno je prepoznati kada nemamo dovoljno resursa i zatražiti dodatnu podršku, posebice ako stres izrazito utječe na naše svakodnevno funkcioniranje. U nekim slučajevima, korisno je potražiti i psihološku, odnosno stručnu pomoć.
Kako primijetiti da je netko pod stresom?
Stres ima različite reakcije u različitim domenama. Možemo vidjeti neke psihološke znakove, odnosno znakove na području spoznaje ili emocija, primjerice osoba može biti češće razdražljiva, doživljavati neke neugodne emocije, poput osjećaja beznadnosti ili depresivnosti, može imati česte promjene raspoloženja, agresivne reakcije te emocije ljutnje, straha i krivnje. Na spoznajnom planu mogu se javiti promjene u usmjeravanju pažnje, zaboravljanje i negativne misli. Kada smo izloženi dugotrajnom stresu često dolazi do smanjenja koncentracije i promjena u motivaciji. U području škole, to se može odraziti na ocjene i odrađivanje zadataka što mogu biti prvi znakovi da osoba doživljava povišen stres. Na tjelesnom planu javljaju se razne promjene u organizmu, kao što su povišen krvni tlak, ubrzano disanje i povećan broj otkucaja srca. Može doći i do promjene u funkciji imunosnog sustava, drhtanja ruku ili nogu te učestalog znojenja. Osim toga, osoba se može žaliti na osjećaj mučnine, glavobolje, vrtoglavice ili osjećaj nervoze u želucu jer se stres može odraziti na djelovanje probavnog sustava. Vidljivi pokazatelji na samoj osobi mogu biti tikovi, nervozne reakcije ili drhtanje te promjene u obrascima spavanja ili prehrane. Isto tako, iz njenih reakcija možemo primijetiti na što se žali i koje subjektivne promjene osjeća. Ipak, kada je netko pod stresom često su najvidljivije one ponašajne promjene, poput izolacije od drugih ljudi i povećane razdražljivosti koja dovodi do češćih sukoba. Također se povećava vjerojatnost za neka druga rizična ponašanja kao što je konzumacija supstanci ovisnosti, primjerice alkohola, droga ili cigareta. Kao što sam već spomenula, javljaju se i promjene u području rada i učinkovitosti pa netko zbog manje motivacije i iscrpljenosti odjednom može imati slabije rezultate. To u školi mogu biti slabije ocjene, a na poslu veći broj grešaka ili češća bolovanja, budući da se stres odražava i na naš imunosni sustav.
Koje psihičke posljedice može uzrokovati stres?
Stres može izazvati promjene u psihičkim funkcijama, poput koncentracije, motivacije, razdražljivosti ili negativnog razmišljanja. Kronični stres može dovesti do dugotrajnijih i izraženih promjena u ovim funkcijama. Međutim, bitno je naglasiti da se kroničan stres može odraziti i na naše raspoloženje te povećati rizik javljanja ili dodatno potaknuti neke već postojeće probleme kao što su depresivni poremećaj, anksiozni poremećaj ili burnout, odnosno sagorijevanje koje je posebno vezano uz radno mjesto. Mogu se javiti i neki specifični poremećaji, koji su vezani upravo za izloženost stresu. Neki od njih su poremećaj prilagodbe, posttraumatski stresni poremećaj, usko vezan za visoko stresna i traumatska iskustva koja najvjerojatnije nadilaze naše sposobnosti suočavanja, te akutni stresni poremećaj. Budući da stres može dodatno potaknuti neke već postojeće probleme, osobe koje su ranije doživjele neki traumatski događaj ili učestale stresore te osobe koje imaju postojeće probleme na planu tjelesnog ili mentalnog zdravlja pod većim su rizikom da dožive neke posljedice stresa.
Koje posljedice na fizičko zdravlje može imati stres?
Kronični stres može oslabiti imunosni sustav, što se može povezati s češćim upalama, sporijim oporavkom od nekih oboljenja te sporijim zacjeljivanjem rana. Ipak, postoje sustavi unutar tijela koji su zbog karakterističnih reakcija organizma pod većim rizikom od javljanja dodatnih teškoća u budućnosti. Jedan od njih je kardiovaskularni sustav koji može biti u većem riziku za razvijanje različitih kardiovaskularnih bolesti. Osim toga, pod većim rizikom je i probavni sustav pa se stres često povezuje sa boli, mučninom, nadutosti i drugim probavnim smetnjama te sa stanjima poput gastritisa i sindroma iritabilnog crijeva. Mogu se javiti i promjene u svakodnevnim funkcijama poput poremećaja spavanja i promjena u apetitu. Neke osobe mogu doživljavati smanjeni, a druge povećani apetit, što može pridonijeti razvoju nezdravih obrazaca hranjenja. Stres se povezuje i s povećanim rizikom za razvoj nekih kroničnih bolesti, kao što je dijabetes tipa 2. Dakle, stres može imati brojne efekte na različite organske sustave, osobito one koji su primarno uključeni u stresnu reakciju.
Koliko manjak sna i/ili odmora utječe na razinu stresa?
San i stresne reakcije definitivno su povezani i to u dvosmjernom odnosu. Povećan stres može utjecati na našu kvalitetu sna pojavom nesanice i promjena u navikama spavanja. S druge strane, pokazalo se da je kvaliteta sna povezana s kasnijim doživljavanjem stresa, odnosno osobe koje su više deprivirane snom, dakle manje spavaju ili imaju manje kvalitetan san, obično doživljavaju izraženiji stres. Razlog tome je promjena u regulaciji tzv. HPA osi (sustava koji povezuje mozak i nadbubrežne žlijezde u stresnoj reakciji) i povišena razina kortizola, hormona stresa koji je uključen u stresni odgovor. San je period u kojemu se tijelo oporavlja i koji nam je potreban da bismo obnovili svoju energiju pa tako sama deprivacija snom može predstavljati jedan stresor za tijelo. Ako je san nekvalitetan, tijelo se dodatno „troši” uslijed stresa te postajemo osjetljiviji i više razdražljivi. Osim toga, manjak sna može se negativno odraziti na kognitivne funkcije kao što su pamćenje i koncentracija. Kao posljedica, smanjuje se prag za doživljavanje stresa, odnosno povećava vjerojatnost da ćemo doživjeti stres kada se javi neka neugodna situacija.
Utječe li naša prehrana na razinu stresa?
Svakako, također u dvosmjernom odnosu. Stres može promijeniti naše navike u prehrani i odraziti se na to kako koristimo resurse koje dobivamo hranom, odnosno kvalitetne efekte koje hrana inače ima na nas. Isto tako, zdravija prehrana može nam pomoći da jačamo organizam i svoju otpornost za buduće situacije. Nezdrave prehrambene navike, poput konzumiranja puno procesirane hrane koja sadrži više šećera ili prekomjerni unos kofeina, mogu se odraziti na regulaciju stresnog odgovora i razinu kortizola u organizmu što povećava osjetljivost na stres. Također, važno je da prehrana bude redovita. Ako si uskraćujemo obroke, javlja se razdražljivost i tijelo nema dovoljno energije da se na kvalitetan način odupre stresorima. Prehrana bogata namirnicama koje doprinose općem funkcioniranju i otpornosti organizma može nam pomoći da održimo bolje zdravlje i imamo adaptivnije reakcije pri suočavanju sa stresom. Primjeri takvih namirnica su omega-3 masne kiseline, magnezij i vitamin B koji imaju važnu ulogu u funkcioniranju živčanog sustava i mogu pridonijeti općem psihofizičkom funkcioniranju organizma prilikom stresnih situacija. To su neki načini da se bolje nosimo s budućim situacijama i da imamo zdravije reakcije.
Kako društvo utječe na razinu stresa?
Stres nije izoliran i usmjeren isključivo na pojedinca. Budući da smo dio društva, socijalna podrška i ostali društveni aspekti nužno su uključeni u naše reakcije i svakodnevne doživljaje, uključujući i doživljaje stresa. Društvo može imati pozitivne efekte, primjerice pružanjem dodatnih resursa za suočavanje sa stresnim situacijama. Sustavi zdravstvene i psihološke podrške izrazito su važni jer nam pomažu u situacijama koje su za nas previše izazovne da bismo se s njima suočili sami. Međutim, društvo također može stvarati pojačan pritisak pa tako recimo društvena očekivanja za višim uspjehom, boljim ocjenama, dobivanjem boljeg posla ili određenim načinom izgleda mogu povećati vjerojatnost za stresne reakcije jer osjećamo da moramo udovoljiti tim zahtjevima. Također, socioekonomsko stanje, financijska pitanja i nezaposlenost mogu predstavljati stresore. Isto tako, socioekonomska nejednakost, diskriminacija ili stigmatizacija određenih skupina neki su od društvenih događaja koji dodatno povećavaju rizik od stresa. Ekonomske krize ili nagle društvene promjene situacije su koje mogu povećati razinu stresa i izazvati osjećaj nesigurnosti kod veće skupine ljudi. Bilo da se dovodi u pitanje naše financijsko stanje, sigurnost zaposlenja ili financijska stabilnost, javlja se osjećaj prijetnje i veća je vjerojatnost da ćemo doživjeti stres.
Kako se stres prenosi s osobe na osobu?
Prijenos stresa s osobe na osobu dio je društvenog aspekta stresa. Kao što možemo jedan drugome pružiti podršku, tako se, ne nužno vezano za stres, emocije koje doživljavamo mogu odraziti na emocije osoba oko nas. Odnosno, ako doživljavamo negativne emocije ili smo u negativnom raspoloženju, moguće je da će se na neki način “zaraziti” osoba koja je u istoj situaciji. Primjerice, u ispitnoj situaciji, može se povećati osjećaj da je ta situacija prijetnja. Ako počnemo „paničariti“ oko ispita i doživljavati tu situaciju kao prijeteću, onda naš/a kolega/ica može zaključiti da bi ta situacija i kod nje/njega trebala izazvati prijetnju. Međutim, ako se drugačije postavimo prema toj situaciji i osvijestimo da to nije najgora stvar na svijetu, već situacija za koju smo se pripremali i s kojom se možemo suočiti, moguće je da će i osoba u našoj okolini na taj način doživjeti tu situaciju. Shvatit će da to nije prijetnja našoj dobrobiti, identitetu ili zdravlju, nego jednostavno nova situacija s kojom ćemo se suočiti. Ipak, prijenos stresa se uglavnom veže uz doživljavanje sličnih emocionalnih ili fizioloških reakcija kada promatramo druge osobe u distresu. To je jedan od mehanizama putem kojih stres i stresne reakcije jedne osobe mogu utjecati na drugu. Učinak tog mehanizma najčešće vidimo u situacijama koje zahvaćaju veće skupine ljudi pa se stres širi među većim brojem ljudi, iako to ovisi i o njihovoj osjetljivosti i percepciji situacije.
Naglasak s psihološke strane
Bitna je naša interpretacija neke situacije i način na koji se s njom suočavamo. Važno je prepoznati kada imamo dovoljne resurse i što mi možemo napraviti da bismo se bolje snašli u toj situaciji. Ako prepoznamo da sami nemamo dovoljno resursa, tada nam je izrazito važna podrška iz okoline. Bilo da se radi o podršci obitelji, prijatelja ili psihologa, to je vanjski resurs koji nam može pomoći da olakšamo nošenje sa stresnim situacijama. To vrijedi za sve situacije s kojima se suočavamo, bilo da je riječ o školskim obavezama, ispitima ili nekim većim životnim promjenama. Također smatram da je bitno naglasiti da stres nije nužno negativan. On može biti dobar za nas i adaptivan u nekim situacijama. Međutim, važno je da ne preraste u kroničan stres ili stres koji nas previše preplavljuje jer onda gubi svoju funkciju i može imati negativne posljedice o kojima smo ranije govorili. U današnje vrijeme stres najčešće povezujemo upravo s tim negativnim efektima. Razlog tome su ubrzani način života i veliki broj obaveza zbog kojih smo sve više izloženi kroničnom stresu. Učenici i studenti često se žale na veliki broj obaveza, a neki od studenata moraju balansirati posao i studiranje što dodatno povećava razinu stresa. Zbog toga je dobro dati si vrijeme za odmor i probati balansirati te obaveze s aktivnostima u kojima uživamo, poput druženja s drugim ljudima. Upravo nam to pomaže “napuniti” bateriju i spriječiti da se naše tijelo i kapaciteti stalno troše.
Ivana Ivančić završila je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje trenutno i radi. Na odsjeku za psihologiju zaposlena je od 2023. godine. Sudjeluje u znanstvenom radu koji uključuje provedbu istraživanja i pisanje znanstvenih radova, a osim toga provodi nastavu iz različitih područja, poput statistike i metodologije. Trenutno je posebno usmjerena na socijalnu psihologiju i zdravstvenu psihologiju, što nam je osobito zanimljivo za ovaj kontekst.
