Stereotipi odijevanja: što odjeća (ne) govori o nama

Piše: Andrea Jurinović, Prirodoslovna i grafička škola (Rijeka)

„Svi su isti.“, rekla mi je mama dok smo iz auta gledale grupu učenika i učenica kako izlazi iz busa, „Zar nitko nema ništa osim trenirke za školu?“.  Zastala sam i pogledala oko sebe – svi su jednako odjeveni – crna majica, crne hlače od trenirke, bijele „forsice“ i siva duksa. Kao da postoji pravilnik oblačenja ako se misliš uklopiti – moraš izgledati kao svi ostali. Ponekad se pitam, postoji li uopće osobni stil? I što se dogodi kad ga netko stvarno ima?

Stereotipi oblačenja riječkih srednjoškolaca

Rijeka ima svoj ritam, svoj vjetar i svoj stil. Svaka škola ima prepoznatljive outfite po kojima odmah znaš tko je iz koje ulice, kvarta ili smjera. Ovo je pet najpoznatijih riječkih školskih modnih stereotipa koje svi viđamo svakog jutra na Korzu, stanici ili ispred škole. Ako ispadaš iz ovih okvira moguće je da ne dopuštaš patrijarhatu ili „kul“ standardima u srednjoj da te određuju.

1. Tehničari u trenirci tzv. gaseri

Ako vidiš nekog u Nike tech fleece trenirci, s bijelim  „forsicama“ i ruksakom koji izgleda kao da je preživio tri godine rata — velika je šansa da ide u neku tehničku školu. Svi se šišaju kod istog frizera, na jedinicu ili neki low taper. U busu s njima se osjeti samo miris Dior Sauvage-a. Imat će slušalicu u uhu, iako pričaju s tobom, i mrki pogled. Uvijek žicaju za snus ili cigaru.

2.  Sređujem se 2 sata za školu – Curke iz Ekonomske

Uvijek tip-top sređene. Kosu peglaju svaki dan, kreću se sređivati u 5, a bus je u 7 i 30, bez full-facea šminke ne izlaze iz kuće. Uske traperice, kaputić i topić iz Zare, mala torbica preko ramena ili fascikla bez knjiga s možda  jednom bilježnicom i parfem koji se osjeti tri kata niže. U pernici olovke i sjajila za usne, a druge će svaki dan pitati za kemijsku. Glavni dio dana im je ići do Zare nakon škole i na kavu u centar grada. Već se u utorak dogovaraju gdje izlaze za vikend i što će obući.

3. Šišmišari – Alternativci i umjetnici

Oduvijek su umjetnici bili “drugačiji”, ali u Rijeci – gradu kulture – i oni imaju svoje pleme. Šarena kosa i mikro šiške, crni eyeliner i totebag s mrljama od boje njihova su uniforma. Puni pirseva i raznolikih tenisica, ponekad i gitara spremna za probu na leđima. Bilo da sviraju, slikaju ili samo filozofiraju na Kontu, “šišmišari” su uvijek svoji – i to s ponosom.

4. Domaći ćo putnici – tj. Ekipa iz prigrada

Putovanje do škole im traje minimalno 45 minuta i za ljude iz grada su strana pojava. Imaju svoj jezik i svoju kulturu. Reklo bi se po starinski – ne pretjeruju ni u čemu; traperice i majica s običnom jaketom. Kosa u repu i minimalna šminka, cure ne pretjeruju. Imaju svoju ekipu i uvijek odlaze ranije da bi stigli na bus. Vesele se vikendima i domaćim feštama uz gemišt i lovranski u nečijoj konobi s barem dvije harmonike.

5. Na kafici sa kapućinom – gradska djeca

Oni su stalno vani, u gradu, s kavom u ruci i mobitelom u drugoj. Ležeran street style: hoodie, traperice ili cargo hlače, i uvijek udobne i trendy tenisice. Rijetko žure, uvijek kasne, iako žive najbliže školi žive i uvijek znaju gdje je najbliža klupa, pekara ili kafić. Razgovori s njima često završavaju u smijehu, a svaki njihov outfit govori “opušteno, ali kul bez da se trude”. I iako izgledaju kao da nemaju briga, oni poznaju svaku školsku i gradsku “scenu” i uvijek su tamo gdje se nešto događa.

Što odjeća zapravo govori o nama?

Sve, ali i ništa, ovisi o perspektivi – stereotipi nisu tu da uvrijede, nego da nas nasmiju i pokažu raznolikost. Rijeka je grad u kojem se različitost vidi na svakom koraku, a srednjoškolci to potvrđuju svojim stilom: od trenirki i šarenih torbi, do kava u ruci i gitara na leđima. Svaka kombinacija, ma koliko jednostavna ili ekstravagantna, mali je izraz osobnosti – i vrijedi ju cijeniti.