Krajem aprila bila sam u Švajcarskoj i, iako smo bili samo dve nedelje, odatle smo poneli mnogo lepih uspomena. Bilo nas je 40 iz Srbije i bili smo raspoređeni u dve kuće. Svaka kuća je imala po dva predstavnika koji su išli na generalnu skupštinu. Na tim skupštinama se obično razgovaralo o tome da li je nešto izgubljeno, ako nam je nešto bilo potrebno da to kažemo i slično.

Naravno, morali smo da brinemo o našim kućama. Svaki dan su različite osobe imale određene zadatke, kao što su pranje sudova, donošenje hrane, a neko je vodio računa o higijeni kuće.

Svakog dana smo imali radionice na kojima smo obrađivali razne teme kao što su stereotipi, diskriminacija, maltretiranje i slično. Pored radionica, putovali smo i u gradove u Švajcarskoj i Nemačkoj.

Prvo smo bili u Lucernu, gde smo videli spomenik Uspavanom lavu. Posle Lucerna išli smo u Cirih, u Nacionalni muzej, gde smo videli mnogo zanimljivih stvari. Pošto smo bili u Švajcarskoj za 1. maj, imali smo slobodan dan, pa smo otišli u Ženevu. Tamo smo videli čuvenu fontanu visoku preko 100 metara.

U Nemačkoj smo bili u Konstancu, gde smo videli statuu koja se zove „Imperia“. Kada smo završili sa putovanjima, bili smo u Tehnorami, gde smo videli mnogo zanimljivih projekata vezanih za biologiju, hemiju, fiziku i psihologiju.

Poslednje putovanje bilo je do Rajnskih vodopada, gde smo videli prelepu prirodu Švajcarske.

Moje najlepše uspomene su noćni razgovori, druženje i smeh u autobusu na povratku sa prijateljima koje sam tamo upoznala. Iskreno mislim da je to predivna prilika da se nauči nešto novo i da se upoznaju novi ljudi, i preporučujem vam da odete ako budete imali priliku. Biće vam zaista lepo 😊

Ema Živković