Piše: Lea Lončar, Medicinska škola u Rijeci

Sarajevski bend Plavi Orkestar dobro je poznat na našim područjima, ne vjerujem da postoji osoba koja nije čula barem jednu njihovu pjesmu. Prošle godine obilježena je četrdeseta obljetnica od izlaska njihovog debitantskog albuma „Soldatski bal“ i povodom toga održani su brojni koncerti diljem Hrvatske, Slovenije, Srbije i Njemačke. Na sreću mnogih obožavatelja, ova turneja uključila je i povratak prvog gitarista benda, Mladena Pavičića, koji s bendom nije nastupao gotovo 35 godina. U nastavku teksta možete pročitati i njegov intervju.

Meni je ovo omiljeni bend, a u proteklih godinu i pol dana sam bila na pet njihovih koncerata pa mi je teško biti pristrana o ovoj temi, ali pokušat ću vam prenijeti ugođaj s njihovih koncerata i koju sitnicu više o njima koju možda niste znali, a nadam se da ću neke od vas uvjeriti i da odete na njihov koncert.

Sastav je osnovan 1983. godine u Sarajevu kao srednjoškolski bend i već su tada bili prilično poznati među sarajevskim tinejdžerima i tinejdžerkama. Originalnu postavu čine Saša Lošić (Loša, glavni vokal), Mladen Pavičić (Pava, solo gitara), Samir Ćeremida (Ćera 1, bas gitara) i Admir Ćeremida (Ćera 2, bubnjevi). Imali su puno uspona i padova prije nego što su uspostavili stabilnu postavu, a i konačno ime benda. Tek 1985. godine počinje njihov veliki uspon objavom prvog albuma „Soldatski bal“, na kojemu su gostovali i brojni uspješni glazbenici s naših prostora: Marina Perazić (Denis&Denis), Predrag (Peđa) Jovanović (D’ Boys), Aki Rahimovski (Parni Valjak), Nada Obrić, Jura Stublić (Film) i to s producentom Huseinom Hasanefendićem (Parni Valjak). Taj album prodan je u više od 500 000 primjeraka, što je rekordan broj prodanih debi albuma svih izvođača na području bivše države. To je na njihove koncerte privuklo mnoštvo djevojaka koje su, čini se, mahom bile zaluđene njihovim pjesmama, ali i njihovim šarmom.

Premda je bend kroz godine prolazio kroz puno promjena, ostali su dobro poznati, a danas ih slušaju svi naraštaji. U protekle dvije godine održali su brojne koncerte, a ističu se baš time što u publici ne prevladava nijedna generacija, već su tu prisutni oni koji ih slušaju od samih početaka, čija je mladost obilježena njihovim pjesmama, isto kao i ljudi naših godina. Njihovi su koncerti mjesto gdje možete doći da se prepustite glazbi, zaboravite na brige i samo uživate, čak i da možda niste neki preveliki fan benda. Na repertoaru se nalazi dvadesetak pjesama od kojih je svaka posebna na svoj način; velika je mogućnost da će Loša najaviti pjesmu nekom sitnom pričom, a na vama je da pogodite o kojoj je riječ prije nego ju krenu svirati (barem ja tako radim). Kontakt benda s publikom sveprisutan je, što je po meni jedna od bitnijih, ako ne i ključna stavka svakog koncerta.

Osobno, od svih koncerata, najdraži su mi oni Reunion: kao nekada jer je, kao što sam prije spomenula, s bendom ponovno zasvirao prvi gitarist, Mladen Pavičić, a uz to on mi je omiljeni član benda i do prošle godine sam mogla samo sanjati da ga vidim uživo. O oduševljenju publike ovim koncertima u originalnom sastavu govori činjenica da su sva tri bila rasprodana već nekoliko mjeseci unaprijed, a redom su održana u Areni Zagreb (14. 2. 2025.), Areni Stožice u Ljubljani (21. 3. 2025.) te ŠRC Šalata u Zagrebu (4. 7. 2025.). U takvoj postavi svirali su i u dvorani Zenith u Münchenu (22. 3. 2025.) kao specijalni gosti Bijelom Dugmetu u sklopu njihove prošlogodišnje turneje Doživjeti Stotu. Jedna specifičnost ovih koncerata je to što je svaki od njih otvoren pjesmom „Kad si sam, druže moj“, koju je napisao Pava, a poznato je da je Loša tekstopisac većine ostalih pjesama. Također, „Suada“ dobiva potpuno novi značaj, budući da su Loša i Pava suautori ove pjesme (svaki je napisao točno polovicu); stanka pred sam kraj pjesme poslužila je za predstavljanje članova benda, a na samom kraju bend silazi s pozornice. To upućuje na okolnost da im je to bila zadnja pjesma na koncertima turneje povodom objave prvog albuma prije 40 godina, no u našem slučaju vraćaju se na bis.  Sigurno je da je euforija obožavatelja bila poprilična, a bend je pokazao jedinstvenost i skromnost čak i nakon 40 godina karijere. Uvod u koncert u Areni Zagreb možete pogledati na ovoj snimci:

A nešto više o dojmovima s koncerata i o publici saznala sam upravo intervjuirajući Mladena Pavičića Pavu, izuzetnog gitaristu ovog benda i divnog čovjeka, koji danas živi i radi u Kanadi.

Kakav je osjećaj bio nakon gotovo 35 godina ponovno zasvirati s Orkestrom?

„Bilo je fantastično i neobično u isto vrijeme, ipak je toliko vremena prošlo. Ali već od prvih taktova na prvoj probi u Kranjskoj Gori osjećali smo se kao da je sve to iz ’80-tih i ranih ’90-tih zapravo bilo jučer. I kad je počeo koncert u Areni Zagreb osjetio sam kao da se vraćam u mladost – nas četvero na bini, a ispred nas 20 000 ljudi koji vole naš Orkestar.“

Što mislite o reakcijama obožavatelja na vaš povratak?

„Pa moram reći da sam se iznenadio, puno je bila bolja reakcija nego što sam očekivao. Ono što me fasciniralo je da su ljudi dolazili na naše koncerte u Zagrebu i Ljubljani iz mnogih dalekih krajeva – Dubai, Njemačka, Skandinavija, Češka i iz svih zemalja regiona, a to je samo ono za što sam čuo ili upoznao te drage ljude.“

Koja je razlika između vaše publike sada i nekada?

„Razlika je u godinama. Nekada su to bili samo mladi, a sad imamo bukvalno sve uzraste. Originalna publika iz ’85 je odrastala uz Orkestar, ali su se nove generacije stalno uključivale u to i poslije 40 godina od izlaska prvog albuma, to su generacije i generacije koje su uz naš bend.“

Što to kod vas, po vašem mišljenju, privlači mlade da vas slušaju i dolaze vam na koncerte?

„Pjesme. I možda reputacija da su koncerti Plavog Orkestra dobar provod. Pjesme su našle put do publike i mladi ljudi ih otkrivaju i zavole. Neki su ih čuli od roditelja, neki u medijima… I moja generacija je odrastala uz muziku grupa koje čak više nisu ni postojale, ali mi smo uživali u njihovoj muzici.“

Imate li neku najdražu uspomenu sa nekog od koncerata prošle godine?

„Pa moram reći da je sve bilo prelijepo, ali izdvojio bih dvije stvari – prekrasna publika koja je pjevala baš sve, od prve do zadnje pjesme, a druga je podjednako važna, a to je da su me moja djeca i članovi porodice gledali u Areni Zagreb. Na taj način mi se ostvarila dugogodišnja želja.“

Koje su vam najdraže pjesme koje ste na Reunion koncertima svirali uživo?

„Bilo mi je ogromno zadovoljstvo zasvirati ponovo sve one stare pjesme koje sam svirao s bendom davno, ali isto tako i nove. Svaki put kad je Orkestar izdao novi album, poslali bi ga meni u Kanadu i uvijek bi se našla neka pjesma za koju bih pomislio da bih volio da je jednog dana odsviram uživo s njima. I tako je i bilo pa sam imao priliku zasvirati „Kad ti ljubav ime prozove“, „Straže“, „Ako su to samo bile laži“ i „Od rođendana do rođendana“.“

Koji bi bio vaš savjet za mlade gitariste?

„Moj savjet mladim gitaristima bi bio da se ‘otvore’ raznim uticajima i slušaju muziku iz cijelog svijeta. To im može otvoriti nove vidike i inspirisati ih za neke nove načine sviranja i komponovanja. Otkad sam počeo intenzivno slušati i proučavati kubansku muziku osjetim neke pozitivne promjene u svom sviranju.“