Piše: Katarina Hlača, Prva sušačka hrvatska gimnazija (Rijeka)
Američki sociolog Ray Oldenburg još je u 80-im godinama prošlog stoljeća skovao pojam “Trećeg prostora” (eng. Third place). Pojam “Trećeg mjesta” vezan je i za pojmove “Prvog” (kuća) i “Drugog” mjesta (posao/škola), prostora na kojima provodimo najveći dio našega vremena. No što je zapravo “Treće mjesto” i kako ono može nastati ili nestati? “Treća mjesta” su sva mjesta na kojima provodimo naše slobodno vrijeme, mjesta na kojima se družimo i upoznajemo nove ljude. Primjeri “Trećih mjesta” su kafići, klubovi, ali i centri za mlade, parkovi i knjižnice. Premda sam već u uvodu ovog članka pojam “Treće mjesto” spomenula pet puta, prostora za druženje namijenjenih mladima, pogotovo u Rijeci, sve je manje. Busevi koji ne voze nakon 11 sati navečer, sve skuplji izlasci i premala ponuda mjesta i događanja čine ovaj grad prepun mladih ponekad izrazito praznim.
U današnje ekranizirano doba u kojem u par sekundi možemo nekoga nazvati, FaceTimati, ili poslati poruku s bilo kojeg kraja svijeta i u bilo koje vrijeme, nemamo potrebu viđati se često s prijateljima ili poznanicima. Socijalne interakcije uzimaju se zdravo za gotovo, a čak i kada smo u društvu posežemo za mobitelima. Potonje se sve više primjećuje i kod generacije Alfa koja je, za razliku od većine pripadnika/ca generacije Z, odrasla s internetom od najranije dobi. Mobiteli i tableti za njih su sastavni dio djetinjstva, i to odmalena. Internet nikad nije bio dostupniji, a jedan mjesec interneta košta koliko i dva vikenda u provodu. Iako internet definitivno nije nova pojava, tijekom pandemije, naši kompjuteri i internetska veza postali su ključan dio naše svakodnevice. Škola i dom su se “stopili” u jedno mjesto, a treća mjesta su zbog epidemijskih mjera bila nepostojeća. Zoom konferencije, on-line nastava, poslovna nesigurnost postalo je novo normalno za generaciju Z. Od pandemije korona virusa prošlo je već šest godina pa ipak, čini mi se da se mnogo nas mladih i dalje nije oslobodilo tog mindseta socijalne distance (uključujući i mene) te da je taj period koji smo proveli doslovno zarobljeni u našim domovima pred ekranom jako utjecao na razvoj socijalnih vještina mlađih generacije Z.
Međutim, za nestanak trećih mjesta ne možemo kriviti samo antisocijalne gen-zijevce. Nije tajna da trenutna ekonomska situacija u svijetu i Hrvatskoj nije bajna. Ratovi, inflacija, određeni predsjednik koji svojim ludim ponašanjem utječe na cijeli svijet odražava se i na naše novčanike. Stoga nije čudno da se prije izlaska pre-gamea negdje u gradu s robom iz Smilje prije odlaska u klub.
U Hrvatskoj većina mladih živi s roditeljima, u cimerstvu ili izvan grada. Sve skuplje tržište nekretnina i inflacija onemogućuju mladima da po pristupačnoj cijeni posjeduju stan. House-partyiji ili život kao u “Prijateljima” tako postaje samo fantazija.
Rijeci trebaju prostori za mlade u kojima nećemo osjećati pritisak da trošimo novac (poput kafića, klubova i restorana) i gdje ćemo imati potpunu slobodu druženja i provođenja vremena. Dobra je stvar što se Rijeka na neki način budi, sve je više aktivnosti za mlade, od partya do radionica, ali ipak mislim da jedan studentski grad kao Rijeka može imati puno bolju ponudu događaja. Da ne bi bilo da se samo ja “žalim” i da samo ja “kritiziram”, odlučila sam pitati par mojih prijateljica o tome što one misle o riječkoj ponudi mjesta za izlazak.
“U Rijeci ima dosta mjesta za izlazak, od kafića do kina, ali smatram da bi više prostora za igranje društvenih igara i više tematskih kvizova potaknulo na češće i kvalitetnije druženje i izlaske. Također bi voljela da se u Rijeci organizira više koncerata, pogotovo domaćih izvođača”, izjavila je jedna moja prijateljica.
“Po meni u Rijeci fali jedan klub u pravom smislu te riječi. Ne prostor za partye kao Export ili klub koji će radit samo dio godine poput Crkve, s pristupačnim cijenama i raznolikom ponudom žanrova da bude ponešto za svakoga. Nadam se da će u gradu biti otvoreno još puno prostora za izlaske zbog toga što su alt kafići uglavnom puni vikendom te da će Rijeka ponovno imati taj ogroman izbor o kojem mi svi stariji pričaju”, nadodala je druga.
O tome gdje se najviše izlazi u Rijeci pitala sam prijatelja koji živi na Viškovu. “Sada kada je doba maškara najčešće sam na Kastvu ili kod Klane gdje je svaki vikend neki maškarani ples. Ostali dio godine ponekad znam otići do Palacha, u kino ili prošetati se po gradu, ali najčešće se družim sa svojom ekipom na Viškovu.” Dodaje kako raspored buseva igra veliku ulogu u tome gdje i koliko ostaje vani.
Iako bi bilo pretjerivanje reći da je Rijeka mrtav grad, ipak prazan Korzo, prazni klubovi, manjak aktivnosti namijenjenih srednjoškolcima, pa i raspored buseva, na neki način ograničavaju mogućnosti za izlazak mladima. Pad partijanja, izlaženja općenito, ali i konzumacije alkohola statistike su koje već neko vrijeme obilježavaju pripadnike generacije Z diljem svijeta. Pa iako je ovo razdoblje našeg života u kojem se trebamo najviše zabaviti, razvitak riječke (ali i hrvatske) klub scene vjerojatno će trebati pričekati bolja vremena.
