Piše: Katarina Hlača, Prva sušačka hrvatska gimnazija (Rijeka)

Šećući centrom Rijeke, Sušakom, Pećinama ili nekim drugim starim kvartom, nemoguće je po ulicama ne primijetiti prekrasne stare zgrade. Svaku zgradu krase kompleksni detalji po pročeljima i šarena fasada, a većina starijih povijesnih zgrada u našemu gradu krije i zanimljivu, često zaboravljenu, povijest Grada koji teče od koje nas najčešće dijeli jedan google search.

Ne samo da su zgrade u starijim dijelovima Rijeke pogled u industrijsku prošlost našega grada, one ga čine i ljepšim. Nemoguće je proći kraj Turske ili Venecijanske kuće i ne diviti se izvedbi zdanja, bojama i dojmu koji ostavljaju na nas. Uzela sam naš grad kao primjer, ali većina europskih gradova također ima predivne povijesne zgrade koje, ne samo da uljepšavaju izgled grada, nego utječu i na način kako se mi osjećamo u njemu. Nije isto šetati Wall Streetom ili povijesnom jezgrom Venecije.

No, što se sada događa? Zašto se više ne grade takve zgrade? U posljednjih nekoliko godina, zbog novih trendova ubrzanog načina života, Rijeka i drugi gradovi izgledaju isto.

Znate o čemu govorim. Gradi se isti tip zgrade – koju definiraju neutralne boje, oštri oblici i jednostavni dizajn, a sve se to ponekad ne uklapa u estetiku mjesta na kojem se nalaze.

Nakon industrijske revolucije, životne navike ljudi su se počeli mijenjati. Sve više ljudi živi u gradovima te su potrebna brza i jednostavna arhitektonska rješenja za potrebe stanovanja. Ukrasi na zgradama polako nestaju, a arhitektonski pravci poput art-deca modernizma i postmodernizma počinju se isticati. Iako bogatiji građani i dalje mare o izgledu svojih domova, estetika gradova nakon industrijske revolucije počinje se naglo mijenjati. Naglasak više nije samo na ljepoti zgrada, već i u njihovoj funkciji. Što su građevine jednostavnije, to su jeftinije, ali i sve unificiranije.

Jednostavni dizajni, iste boje, manjak detalja, masovno proizvedeni materijali obilježja su većine modernih zgrada. U današnje vrijeme sve se više stavlja naglasak na profitu, umjesto na izgradnju humanijih prostora.

Money, money, money…

Od renesanse pa do danas životne navike ljudi su se promijenile. Javili su se novi arhitektonski pravci koji nastaju pod utjecajem umjetničkih pravaca, književnosti i znanosti. To su: modernizam, postmodernizam i art-deco.

Zahvaljujući modernoj arhitekturi, danas možemo posjetiti Eiffelov toranj, Sydneysku operu, Casa Milu u Španjolskoj i mnoge druge građevine. Sam modernizam nije zaustavio ljudsku kreativnost, nego ju je samo prilagodio aktualnim ljudskim potrebama. Pojavom modernizma ne znači da je arhitektura prestala biti inspirirana starijim arhitektonskim pravcima, no ipak većina zgrada koje danas susrećemo svedena je na minimum originalnosti. Zašto? Održavanje raskošnih zgrada, briga o fasadi i ukrasima postala je danas skupa priča. Svaka građevina, bez obzira na namjenu, zahtjeva ulaganje. U prošlosti su vlasnici raskošnih zgrada imali novaca za održavanje, međutim tužna je realnost da se vlasništvo promijenilo i da u mnogim gradovima, pa tako i u Rijeci, postoji puno starijih zgrada koje jako dugo nisu održavane – stoga gledamo urušena ili neodržavana pročelja. Stakleni neboderi ili betonske zgrade nemaju takav problem, njihova izgradnja je jeftina, ulaganje minimalno, a profit za investitora maksimalan. U današnje vrijeme, manje je više, a investitori to znaju. No, i trendovi definiraju upravo ovakvu izvedbu nekretnina.

Tko se i dalje boji detalja?

Izgled zgrada koje vidimo dok prolazimo gradom utječe na naše raspoloženje i na naš odnos prema prostoru u kojem se nalazimo. Iako nije istina da sve zgrade koje se danas grade odišu nekreativnošću, danas sve prisutni kapitalizam u velikoj mjeri utječe na to da se upravo takve građevine grade.