Piše: Iris Mihočić, Prva sušačka hrvatska gimnazija (Rijeka)
Mediji svakodnevno utječu na našu osobnost i mišljenja. Iako vodeću ulogu imaju društvene mreže poput TikToka i Instagrama, ne možemo zanemariti ulogu književnosti u oblikovanju našeg stava i ličnosti. Kad uzmemo knjigu u ruke, ne tražimo samo priču, tražimo i sami sebe. Bilo da se radi o klasičnim djelima ili suvremenim romanima, književnost nam može pomoći da se osjećamo manje izgubljeno, manje sami. Čitajući o tuđim likovima, dilemama i osjećajima, lakše se snalazimo u vlastitima. Knjiga ne služi samo kao izvor znanja i zabave, već oblikuje naš identitet.
Čitatelji putuju knjigom dok ih za ruku drže glavni likovi, ali malo koji čovjek odlučuje otići na putovanje s ljudima koji mu ne pašu, pa tako ni na put knjigom. Skloniji smo odabiru knjiga s čijim likovima se možemo povezati, koji se suočavaju s iskustvima i problemima sličnima našim. Priče s takvim likovima mogu nam otkriti nešto novo o nama samima ili pomoći prihvatiti i verbalizirati osjećaje za koje nikad ne uspijevamo naći odgovarajuće riječi. Nakon čitanja bit ćemo obogaćeni dubljim razumijevanjem vlastitih osjećaja i iskustava te s moći da se s njima suočimo i prihvatimo.
Ipak, ne nalazimo uvijek likove koji su slični nama. Često ćemo se susretati s likovima različitih svjetonazora ili vrijednosnim sustavom te će nas potaknuti na preispitivanje vlastitih ideala, pogleda na svijet i ciljeva. Knjiga nam omogućuje da stanemo u tuđe cipele i putujemo njihovim životnim putem, onim različitim od našeg. Takve priče nam omogućuju da svijet sagledamo iz drugog kuta i promislimo što zapravo smatramo bitnim u životu. Mnogi likovi, poput Hamleta ili Raskoljnikova, na putu razmišljaju o svojim moralima, sposobnostima i etičnosti te su u sukobu sami sa sobom. Književnost nudi prostor u kojem se različiti pogledi na svijet mogu susresti bez stvarnog sukoba. Čitatelj je izložen tuđim uvjerenjima, ali ne mora ih prihvatiti, već ih može preispitati, odbaciti ili djelomično usvojiti. Upravo to čini književnost ključnim alatom za osobno intelektualno sazrijevanje.
Smatram da je sloboda u književnosti najveći razlog zašto se, kao ljudi, obraćamo knjigama kada tražimo odgovore i podršku u vlastitoj svakodnevici. Književnost nam omogućuje da istražimo tko smo bez osude jer je „siguran prostor”, naš unutarnji svijet i intima ostaje između nas i tinte otisnute na papiru. Ponekad je upravo ta jednostavna podrška i sloboda upravo ono što nam je potrebno u teškim i nesigurnim trenucima u životu. Knjige mogu nama čitateljima pružiti utočište kad se osjećamo neshvaćeno ili kad nam je potreban bijeg od svakodnevice, ali i kad tražimo odgovore na pitanja koja nas je strah postaviti na glas.
Mislim da, kako moje tinejdžerske godine prolaze, sve više postajem svjesna utjecaja koji su priče i njihovi junaci imali na mene. Od Malog Princa koji me uvijek podsjeti da uživam u čarima mladosti, do likova iz romana „Razglednica“, čija je prilika za odrastanjem bila oduzeta, koji me ohrabruju da prihvatim promjene u životu za sve one koji nisu imali priliku to učiniti. Od Doriana Graya i Williama Willsona, koji me podsjećaju na površnost fizičkog izgleda, ali i važnost samopouzdanja te iskrene dobrote, do Antigone, koja me ohrabruje da se zauzmem za ono što smatram ispravnim. Također, mislim kako je, na neki način, utjecaj knjige snažniji od utjecaja društvenih mreža. Knjiga ne slijedi trendove u razmišljanju koji nestaju nakon tjedan dana, već zahtjeva razumijevanje i promišljanje, što joj daje moć da potrese i promijeni naš svijet od temelja ili nam, pak, pruži zaštitu u teškim vremenima.
Svako putovanje knjigom na koje se odvažimo ostavi trag. Možda ne promijeni cijeli naš svijet, ali često promijeni kako doživljavamo sebe same. Književnost je često zanemaren utjecaj na našu osobnost i svakodnevicu, ali to ne umanjuje njen utjecaj na ono što svakog od nas čini jedinstvenim pojedincem u društvu.
