Piše: Lea Lončar, Medicinska škola u Rijeci
Dosada je signal koji nam govori da idemo raditi nešto ne bi li si upotpunili vrijeme na način koji nama odgovara. Mnogo ljudi ne voli provoditi vrijeme u dosadi i kloni je se, što je sasvim prirodno, ali ustvari ona nije toliko ni loša. Štoviše, prema znanstvenim podatcima ona je neophodna za razvijanje našeg karaktera i društvenih odnosa, a isto tako je beneficijalna za poticanje kreativnosti i novih vizija.
Način na koji se nosimo s dosadom ključan je faktor za kreiranje naše percepcije o raznim stvarima, produktivnosti i svakodnevnih navika. U današnje vrijeme imamo više distrakcija i oblika stimulacija nego ikada prije i gotovo je normalno da ćemo tražiti višu razinu uzbuđenja istraživanjem nepoznatog. Upravo se time dovodimo u stanje još veće dosade. Onaj tko uvijek traži još veća iskustva i uzbuđenja pada u začarani krug koji dovodi do tzv. kronične dosade. Takva vrsta dosade čini osobu nesposobnom za efikasno djelovanje, iscrpljuje volju za bavljenjem drugim stvarima, čak i onim stvarima koje inače volimo raditi. To može biti uzrokovano neumornim pregledavanjem društvenih mreža, maratonskim gledanjem serija ili filmova, ili bilo kojim drugim aktivnostima koje nas najčešće ostavljaju iscrpljenima i ispražnjenima. Time se ostavlja malo ili čak nimalo prostora za bavljenje aktivnostima koje nas povezuju s drugima te društvenom okolinom u kojoj živimo.
Uz dosadu se veže jedan izraz ekvivalentan burnoutu (tzv. izgaranje), a to je boreout. Ova dva termina su zapravo potpune suprotnosti jer je burnout uzrokovan preopterećenošću poslom, dok je boreout više povezan s nedostatkom rada i monotonijom u radu, ali utjecaj koji imaju na ljude je gotovo isti. Boreout se javlja kada se ono čime se netko bavi doima potpuno besmislenim i da je nedovoljno angažiran oko toga posla, uzrokujući manjak samopouzdanja i anksioznost, pa čak i depresiju, a sve to nepovoljno utječe na mentalno zdravlje. U skladu s uzrokom takve vrste dosade treba naći rješenje, npr. naći aspekt posla koji se čini uzbudljivijim i kojem bi se više posvetili. Sve u svemu, najbitnije je baviti se onime što nas ispunjava i što nam omogućuje da ispunimo svoj potencijal.
Po svemu sudeći, ljudi ne vole dosadu, a to i potvrđuju mnoga istraživanja provedena o toj temi. Kada nam je dosadno možemo se prepustiti svojim mislima, koje su najčešće ili čudne ili neugodne ili pak nikakve, a upravo to je razlog zašto ih mnogi ljudi izbjegavaju. U tome i jest problem. Neke od posljedica mogu biti smanjen opseg razmišljanja, pa čak i društvena izoliranost. Zato je važno da se prepustimo dosadi. Ona može biti izvor kreativnih ideja i imaginacije, pozitivno utječe na razvijanje empatije i emocionalnog povezivanja. Neki od najvećih svjetskih umjetnika i umjetnica najbolju inspiraciju za svoje stvaralaštvo dobivaju iz čiste dosade – izoliranje od stimulacija potiče rad jednog dijela mozga koji nema funkciju kada smo zaokupljeni i razmišljamo o nekoj određenoj temi. Upravo u takvom stanju dolaze nam kreativne ideje te određene stvari sagledavamo iz šire perspektive. Za vraćanje dosade u našu svakodnevicu nije potrebno „bježanje“ od brzog ritma života, jer je to gotovo nemoguće u današnjem vremenu, već zamjenjivanje nekih loših navika, koje ne doprinose našoj dobrobiti, novima. Pa tako umjesto da slobodno vrijeme provodimo u digitalnom svijetu, valja isprobati neke alternative koje nisu stimulirajuće u tolikoj mjeri i dopuštaju nam da usporimo i opustimo se. Takve aktivnosti mogu biti nešto poput kratke šetnje (bez telefona i slušanja muzike), čitanja knjige, sviranja instrumenta, šivanja ili učenja bilo koje nove vještine. Sve u svemu, jako je važno biti prisutna u svijetu koji nas od toga sve više i više odvlači.
