Piše: Anja Kućič, Medicinska škola u Rijeci

Učenice Prve sušačke hrvatske gimnazije odjela za klasični balet i suvremeni ples provele su tjedan dana krajem siječnja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima predstavljajući svoju školu i državu na plesnom festivalu WOFA (World festival association). Profesorica tih vrijednih učenica bila je voljna podijeliti sa mnom tek dijelić atmosfere koja je vladala te ispričati nešto više o projektu. Profesorica Eleonora bila je izrazito susretljiva, draga, laka sugovornica našeg razgovora. Sa strašću je govorila o svojemu poslu i radu s učenicama.

Dobar dan. Kako se zovete i koji predmet predajete u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji? Što sve
uključuje taj predmet?

„Moje ime je Eleonora Magdalena Vrdoljak, plesna sam umjetnica i profesorica na plesnom odjelu Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci. Predajem suvremeni ples, suvremenu plesnu tehniku, ansambl i ritmiku u programu suvremenog plesa te suvremeni ples u klasičnom baletu, u programu klasičnog baleta. Suvremeni ples uključuje suvremene plesne prakse i somatske prakse. Funkcionira po principu efikasnosti i funkcionalnosti tijela koje je postavljeno po anatomskim zakonitostima. On se razvija i funkcionira u tijeku vremena kojem se nalazi. Krtitčki promišljamo tijelo i kontekst u kojem se tijelo, pa onda i sam pokret i ples nalaze. Zato kad govorimo o suvremenom plesu, govorimo o umjetnosti.“ energično napominje Eleonora, u glasu joj se osjeća koliko voli svoju profesiju i rad sa svojim curama.

Kako je došlo do otkrivanja WOFA-e te realizacij puta i nastupa u Dubaiu?

„Djevojkama predajem većinu predmeta i upravo to nam je omogućilo da se povežemo.
Sve što je novo i mlado zahtjeva vrijeme za razvoj, rast i sazrijevanje. Kako smo veliku količinu vremena provodile u dvorani, postavljale temelje i ulagale trud, jedino logično bilo je da taj trud usmjerimo negdje, da bude vidljiv i prepoznat. Kroz višesatne probe (ponekad i 6 sati dnevno) nastao je rad Evokacija čija sam autorica i koreografkinja.
Kako bih djevojkama olakšala proces koji je vrlo zahtjevan, znala sam ih tješiti i našaliti se s njima govoreći im- moje habibice, samo uporno i za nagradu vas vodim u Dubai.

Moj cilj je svakako bio da djevojke što više izvode Evokaciju. Polako sam tražila festivale kojima je odgovarala forma 20minutne koreografije, također pazivši da na taj festival mogu doći djevojke koje su maloljetne. Da, i to je bio uvjet. Nakon izvedbe na Šibenik Dance Festivalu, istraživala sam i druge festivale i zaista WOFA festival u Dubaiju, bio je odgovarajući festival za nas i našu formu. WOFA nije primarno suvremeni plesni festival, već umjetnčka smotra na koju dolaze i folklorne skupine, KUD-ovi, zborovi, te moderni i suvremeni plesači.

Do realizacije tog projekta došlo je kroz razgovore s roditeljima i ravnateljicom. Oni su
prepoznali naš rad i izrazili želju da nas podrže. Financijska sredstva za odlazak u Dubai, omogućila je i Primorsko-goranska županija koja je i osnivač ovog umjetničkog plesnog programa u sušačkoj gimnaziji. Na svemu tome smo veoma zahvalni. Do provedbe u stvarnost bilo je potrebno dosta koraka. Na svu sreću svi su bili vrlo voljni, skloni i željni da ovu inicijativu i ideju ostvarimo i provedemo u djelo.“ sugovornica napominje uz
zahvalnost svima koji su bili voljni surađivati i uložiti trud da se projekt ostvari.

Jeste li upoznali neke druge plesne grupe na festivalu i ima li prilika za suradnju?

„Jesmo, upoznali smo druge grupe i ljude iz drugih kultura. Moram priznati da su svi bili vrlo ljubazni, sretni i oduševljeni našim, mojim curama. Organizacija festivala bila je dosta dinamična. Željeli smo se pobruinuti da uskladimo probe s obilaskom važnih znamenitosti dok smo tamo. Pa smo tako posjetili pustinju van Dubaija, Abu Dhabi, Sheikh Zayed Grand Mosque u Abu Dhabiju, Louvre Abu Dhabi, Dubai Mall i Burj Khalifu itd.
Upoznali smo ljude iz Turske, Južne Koreje, Bugarske, Cipra…

Na dan nastupa, na kraju izvedbe djevojke su dobile poklone i brojne pohvale, tako da je bilo zainteresiranih ljudi za suradnju. Vidjet ćemo kako i hoće li se to realizirati i u kojem kontekstu, ali svakako da takav festival donosi upravo te mogućnosti. To je i poanta: da se susretnemo s ljudima iz drugih kultura, da vidimo druge radove i promišljanja o svojoj struci. Definitivno lijepo iskustvo koje nas je sve obogatilo.“

Na izvedbi je, napominje sugovornica, prisustvovao veleposlanik hrvatskog konzulata u Dubaiu Jasmin Devlić te ih je oduševljen nakon izvedbe pozvao da dođu u posjet konzulatu: „Tamo smo proveli dva sata i bili izuzetno lijepo primljeni. To je za nas vrlo značajno jer su i naš dolazak i rad prepoznati i dobro primljeni.“

Kako ste odabrali koju točku ćete izvoditi i kako je odabir pao baš na Evokaciju?

„Evokacija je djelo inspirirano ritualima i arhetipskim slikama, ono kroz grupu plesačica slavi žensku snagu te stvara vizualno-senzorni doživljaj. Promišljen i postavljen tako, bilo je lako odlučiti se za taj rad. U njega je uloženo jako puno truda i odricanja od strane mojih učenica i mene i mislim da smo svi željeli da rad ode negdje dalje i da se upogoni. S obzirom da je prošle godine bilo 10 učenica, 10 mladih djevojaka, koje započinju neko novo poglavlje svog života, ujedno su i prva generacija ovog programa, bilo mi je važno da osjete i osvijeste svoju snagu i spoznaju mogućnosti vlastitog fizikaliteta, pokreta i pristupa radu; odnosno plesu, zato mi je djelo Evokacija vrijedno. Htjela sam osnažiti taj princip u njima i mislim da Evokacija upravo to donosi i komunicira. Osim toga ovo je vrlo energičan i snažan rad, bilo je jednostavno odlučiti se za njega.“

Što možete reći o svojim učenicama i koja je jedna riječ kojom bi ih sve zajedno opisali?

„Što mogu reći o svojim učenicama; mogla bih ti cijeli dan pričati o njima. Svaka je na svoj način jedinstvena. Mislim da smo se kroz ples i toliko puno vremena provedenog zajedno, dobro upoznale i povezale. Predane su onome što rade i mogu sa sigurnošću reći da su to divne mlade djevojke/žene koje promišljaju svijet oko sebe, koje su inteligentne, snalažljive, vrijedne. Već sad vidim da će biti ljudi koji svoju okolinu čine boljom i kvalitetnijom.
Jedna riječ kojom bih ih opisala – ne stane to u jednu riječ – ali kad baš moram, rekla bih da su vrlo dinamične.
Osebujne u najboljem mogućem smislu, versatilne, svestrane. Stvorile smo posebnu konekciju zajedno, to nam donosi i otvara kreativni potencijal i rast. Kako njima sa mnom tako i meni s njima.“

Opišite dojmove o Dubaiu i recite što vam se najviše svidjelo. Bi li se htjeli vratiti natrag i zašto?

„Ovo nije moj prvi posjet Dubaiu, tako da su moja očekivanja bila vjerojatno nešto drugačija od očekivanja mojih učenica. Dubai je grad koji ima izuzetno puno mogućnosti. To je futuristički grad, koji njeguje specifičan mentalit. Tamo je fokus uvijek na mogućnostima i rješenjima, ne na
problemu. Zanimljivo kod Dubaija je što je nastao ni iz čega, odnosno iz pustinje i pijeska te se razvio u tako kratkom vremenu. Mislim da upravo to reflektira mindset koji njeguje; ništa nije nemoguće. Odvesti mlade ljude na takvo mjesto izuzetna je stvar, osobito svoje učenice, za koje mi je stalo vidjeti kako rastu i upijaju nova iskustva. Bilo mi je jako vrijedno da one kao mlade žene iskuse nešto takvo i susretnu se s tim pogledom na život u tako ranim godinama te da vide kakve im mogućnosti nudi profesija plesa.
Za mene osobno Dubai nije grad u kojeg se zaljubiš, ali nudi puno mogućnosti; upravo ga futurizam i vizionarstvo čine zanimljivim. Ne bih imala ništa protiv i vratiti se tamo, upravo iz tih razloga.“

Što bi rekli da je možda najupečatljivije kod cijele arapske kulture? Što se najviše dojmilo curama?

„Što se tiče arapske kulture, Dubai definitivno nije grad koji reflektira arapsku kulturu, on je multikulturalan te simbol suvremene transformacije, a arapska kultura je vrlo slojevita i raznolika pa ju je teško svesti na tek nekolicinu rečenica. Neke stvari su značajne i sveprisutne, poput religije koja je temelj svakodnevnice, arhitektura koja je spoj tradicije i monumentalnosti, zatim naravno gostoprimstvo i čast koju njeguju. Kulturološki gledano njihov je pristup svakodnevnici bitno drugačiji od našeg, ugrubo rečeno, zapadnjačkog.
Djevojke su se, sigurna sam, bile prepune dojmova. Mogu gotovo sigurno reći da su doživjele neku vrstu kulturološkog šoka i promjene. Ovakve prilike šire razumijevanje vlastite svakodnevnice i života općenito. One nam daju uvid gdje smo, kako se možemo pozicionirati u odnosu na svijet i kako ga još bolje možemo obgrliti i uvažiti njegovu raznolikost.

Bilo nam je drago suradivati i ugodno razgovarati, nadamo se da ce biti jos ovakvih intervjua.